ŽIVOTOPIS

Uf, vjerovatno nama umjetnicima najteza rubrika za napisati. Kako napisati nesto o sebi a da ne zvuci dosadno ili pretenciozno?

Zovem se Pamela i zivim u Zagrebu. Kako sam oduvijek voljela crtati i nekako naginjala vise drustvenim nego prirodnim predmetima i moje je obrazovanje krenulo u tom smjeru. Spontano, sitnim koracima jos u osnovnoj skoli obozavala sam likovni i imala sjajnog ucitelja. Iako sam tada bila dijete mogu reci da mi je pasao taj poticaj i prepoznavanje kroz cijelu osnovnu skolu jer mi se sada cini da me to obiljezilo za cijeli zivot.

Sa nepunih 14 godina upisala sam jezičnu gimnaziju ali sam se na drugoj godini prebacila u tako zeljenu Skolu za primjenjenu umjetnost. Znala sam da zelim samo tu skolu. Nitko iz moje uze obitelji, pa i sire nije se bavio umjetnoscu. Baka je bila ta koja je jako lijepo slikala i ona je bila glavni zagovornik da se moram upisati na neku umjetnicku skolu. Kasniije sam se po zivotnom putu susretala i sa prijateljima i kolegama koji su mi znali govoriti: A joj, blago tebi kad si oduvijek znala sto zelis! Zavrsila sam ju davne 1985 sa odličnim uspjehom i pohvalom skole za isticanje i zalaganje. Razmisljala sam o upisivanju na studije ali u tadasnje doba Jugoslavije trebalo se seliti za Beograd, medutim, obzirom da sam zavrsila odjel aranzer-dekorater mene je vise zanimalo i veselilo uredivati izloge po gradu Zagrebu i potpuno se osamostaliti sto prije. Rijec je o zivotnom periodu u kojem sam rapidno razvijala misljenja o svemu i svacemu, uzivala u slobodi ali jos uvijek lisena zivotnih i egzistencijalnih „problema“ koji se neminovno namecu. Slijedecih 8 godina radim po Zagrebu. Zagreb je moj grad(odjel scenografije u HNK,Varteks,Na-ma, Ro-ma). Ne mogu nesto posebno izdvojiti. Iz vlastitog iskustva mogu samo reci da kolege s kojima radis su jednako vazne kao i profesori koji ti predaju u srednjoj. Bilo je to bezbrizno i lijepo doba mog zivota.

Da, znam…sve bolje jedno od drugoga ..Nije mi to bila neka utjeha ali barem sam radila ono sto volim i uzivala.

1992 put me nanosi u Italiju. Izmedu dvije uzbune tadasnjeg domovinskog rata selim se u zemlju nebrojenih mogucnosti za razvitak i ucenje i bezbrojnih ljepota. Polako upoznajem ljude, sudjelujem na mnogim radionicama, putujem, učim i upijam… Paralelno mi se otvara mogucnost da kupim malu kucicu u Istri koja je blizu Italiji i meni se to cini kao savrsena prilika. Otvaram mali atelje i radionicu u Italiji ali svaki slobodan vikend provodim u Istri i tako zivim skoro 10 slijedecih godina. Gdje god sam isla ja, samnom je isla glina. Da. Svoj zivot nisam mogla zamisliti bez tog malog grumena zemlje i svaki slobodan trenutak koristila sam da pobjegnem u „svoj svijet“.

Iste godine polazim napredni tecaj keramike u ondasnjoj skoli za keramicare pod vodstvom Mirjane Rajkovic i Jozsefa Todjerasa. Krecu razni projekti, izlozbe i polako postajem gotovo stalni sudionik Groznjanske kulturne scene. Groznjan je gradic na sjeverozapadnom dijelu Hrvatske i poznat kao jedini priznati grad umjetnika. Očarana njegovom kulturom, ljudima, dogadajima aktivno se počinjem baviti keramikom i 1994 otvaram svoju malu galeriju koju uspjesno vodim do 2020.

I tada, neke malo manje bezbrizne godine provodim u Groznjanu. Sve ljetne mjesece koristim za druzenja, poznanstva, izlozbe i to postaje i ostaje moj svijet do 2020 kada se meni kao i svima naprasno prekida svakodnevica. I sto sad? Čime cu se baviti? Sto cu raditi? Rafalno mi se postavljaju pitanja ….

Sto imam u rukama?

Iskustvo.

Znanje.

Jos uvijek neprekinuta zelja da se ovaj stari „zanat“ ne zaboravi i da ja, osobno, na tom planu napravim nesto da pripomognem makar i malo u tom smijeru.

Tako u prvoj godini lockdowna nastaje moj You tube kanal Peti element. Redaju se videi , jedan za drugim. Ucim neka nova znanja, tipa: kako snimiti video, kako ga obraditi, kako ga postaviti na You tube, ucim dodatno citaj: popravljam svoje znanje engleskog jezika i otvara mi se jedan potpuno novi svijet. Meni totalno entuzijastican, nov i svijež.

Prodje tako i 2020. Instagram, Facebook, objave na You tubu…. Umjetnost stvarno ima moc da transformira! Kanal lagano raste, javljaju se ljudi iz cijelog svijeta, komentiraju, traze sto da snimim…

Lagano shvaćam da je video blog neka moja bliza buducnost i da sam tome totalno posvecena.

Lagano shvaćam i da prenošenje znanja putem video bloga i nije tako jednostavno kako se na prvu moze pomisliti ali dajem cijelu sebe i idem dalje. Teme se lagano troše. Popusta lagano i izolacija i pada mi na pamet da bi mogla organizirati i radionice u zivo pa da ljudima pokusam prenjeti koliko je zapravo ta glina čudo. Koliko je živa…. Jedna, dvije objave i javljaju se prvi polaznici. Sada , dok ovo pisem, upravo sam zavrsila sa prvom grupom početničkog tečaja i pao je dogovor da idemo dalje na jesen.

Nitko sretniji od mene. Kao sto sam nekad jednom negdje pročitala: Nikada ti ništa slučajno ne pada na pamet. Ako je tome tako, a je, znači da postoji potreba da to znanje netko i primi. Otuda i ideja da napravim web shop/internet galeriju/web stranicu ….na taj način se mogu i dalje izrazavati umjetnički u materijalu koji mi je najdrazi, sudjelovati na izložbama,kipariti, modelirati ali i usput poducavati ljude koji su zainteresirani razvijati znanje u tom predivnom mediju kao sto je glina.

Glina je moćno sredstvo stimulacije, transformacije i prijenosa energije. Glina je učinkovita ne samo zbog supstanci koje sadrži, nego, jednostavno zbog svoje prisutnosti. Živa tvar puna „prirodne inteligencije“.