Zemljina površina nastala je od rastaljenih stijena koje su se skrutile i ohladile. Tijekom milijuna godina otapanjem i zamrzavanjem kao posljedicama atmosferskog vremena, usitnjavanjem ledenjaka, kiša te udarci rijeka polagano su lomili Zemljinu koru do veličine šljunka pa i u male čestice. Te čestice su feldšpat ili granit – najčešći mineral na Zemljinoj površini koji je vremenom i utjecajem atmosferskih prilika postao osnova gline.

Kaolin, koji je vrlo čist u svojoj osnovi sastojak je koji glini daje bijelinu i čvrstoću.

Crvene gline sadrže veću količinu željeza tj. oksid koji oično izgori na niskim temperaturama paljenja.

Plave ili crne gline u nepaljenu stanju glini daju plastičnost. Gube svoju organsku obojenost kod paljenja pa postaju bijele ili bež.

Gline , koje se kupuju gotove u trgovinama kontrolirana su mješavina raznih vrsta glina i svaka ima svoju recepturu ovisno o proizvođaču.

Ostali materijali u glini su mljevena glina , pijesak ili šamot. Oni se primjenjuju da povećaju stopu stezanja gline a time i proces sušenja. Mogu se naknadno dodavati glini kako bi glina bila pogodna za modeliranje pogotovo kada je bitno imati pod kontrolom stezanje, sušenje ili savijanje.

Glina je obično pakirana u plastičnim vrećama od 10 ili 25 kg.

Svaka glina ima svoja vlastita svojstva kod modeliranja, boju, vrstu i temperaturu predpaljenja i paljenja i plastičnost. Upute O određenim svojstvima gline dobivamo od samog proizvođača kao i sve druge prikladnosti za sam rad, texturi, boji nakon paljenja i cijeni.

Većina glina prikladna je za rad u skoro svim tehnikama ali postoje i neke koje su posebno pripremljene za neku određenu metodu oblikovanja. Npr. glina pripravljena za obradu na keramičarskom kolu nema ista svojstva kao glina za ručnu obradu.

Koju glinu odabrati utječu format, dimenzija i konačna površina samog dijela i osjećaj kako je to dijelo zamišljeno.